Kad se Scrooge probudio, bilo je tako mračno da je, gledajući iz postelje, jedva mogao razabrati proziran prozor na neprozirnu zidu svoje sobe. Uspio je očima nekako probiti mrak, i to baš u trenutku kad je sat na susjednoj crkvi najavio četvrtu četvrtinu. I zato je naćulio uši da čuje koliko je sati.
Na njegovo veliko čuđenje, teško zvono sa šest produži na sedam, a sa sedam na osam, i ravnomjerno tako do dvanaest, i tada stane. Dvanaest! Kad je pošao u postelju bila su prošla tek dva sata. Taj sat očito ide krivo. Zacijelo mu je led pobrkao rad mehanizma. Dvanaest!