Charles Dickens: Božićna priča

Druga kitica: Prvi od triju duhova

Kad se Scrooge probudio, bilo je tako mračno da je, gledajući iz postelje, jedva mogao razabrati proziran prozor na neprozirnu zidu svoje sobe. Uspio je očima nekako probiti mrak, i to baš u trenutku kad je sat na susjednoj crkvi najavio četvrtu četvrtinu. I zato je naćulio uši da čuje koliko je sati.

Na njegovo veliko čuđenje, teško zvono sa šest produži na sedam, a sa sedam na osam, i ravnomjerno tako do dvanaest, i tada stane. Dvanaest! Kad je pošao u postelju bila su prošla tek dva sata. Taj sat očito ide krivo. Zacijelo mu je led pobrkao rad mehanizma. Dvanaest!