Trbušasti medo i kljunasta ptica

Medo, začitan i sit,
provodi dane sam.
Znatiželjna ptica
s visoke ga grane gleda
oduševljeno i rado.
No njeno
nametljivo promatranje
medi nije drago
jer mu ptičji kljun
djeluje tako oholo i drsko.
Jednoga dana
rastuženom medi
nije ni do čega.
Njegovu bezvoljnost
i tmurnost žalosnog lica
primijeti upravo ptica.
Kljun i njuška
sučelice se susreću
i u oku ptice
medo promotri
vlastiti odraz.
U suosjećajnosti ptičjeg pogleda
on prepoznaje ljepotu.
Neopterećen
predrasudom i površnošću
pronalazi onog
koji jedini jamči
istinsku radost – pravog prijatelja