32-bitna mikroračunala

Mikroračunala su se razvijala postupno. Najprije su se pojavila 4-bitna mikroračunala, koja su upotrebljavala dužine riječi od svega 4 bita, iako su već tada postojala veća računala koja su upotrebljavala riječi dužine 16, 32, 48 ili više bita. Specifičnost mikroračunala se sastojala u tome da je cijeli procesor, tj. onaj dio računala koji uzima instrukciju iz memorije, protumači je i izvede, bio realiziran na jednom čipu i nazvan mikroprocesorom. Uz još nekoliko čipova za memoriju i ulazno-izlazno komuniciranje mogao se sagraditi mali mikroračunarski sustav, odnosno mikroračunalo. Takvo mikroračunalo je bilo micro u svakom pogledu: po fizičkoj veličini (dimenzijama), po moći obrade podataka, po potrošnji energije i po cijeni. Takva mikroračunala našla su svoje područje primjene na malim poslovima za koje se prije toga nije moglo niti pomisliti da bi se obavljali pomoću tadašnjih srednjih i velikih računala.